Priča Mujo:
• Je l’ ti se ikad desilo da se tol’ko zbuniš i da izvališ nešto što nisi mislio?
Haso:
• Ne kontam.
Mujo:
• Pa znaš ono, umjesto onog što treba da kažeš, kažeš ono o čemu misliš.
• Opet ne kontam.
• Pa evo, neki dan ja bio u Zenici. Dođem na autobusku, a tamo bumbatre boli glava. Sifoni k’o luben’ce, faca, oči, usne, kosa, sve dobro!
• ‘Ajd nastavi, što si stao?
• Pa tu ti se ja sav sjebem i zbunim i umjesto da kažem: “Jednu kartu do Sarajeva!” Ja izvalim: “Jednu kartu do karajeva!” Jer sam zamislio kako je karam. Kontaš sad?
• Aaaa, kontam, kontam! I meni se to desilo neki dan. Sjedim ja sa Fatom uj’tru u kući, pijemo kahvu i umjesto da kažem: “Deder mi dodaj taj šećer, matere ti!” Ja izvalim: “Život si mi uništila kurvetino, pička ti materina!”